TY  - JOUR
AU  - Bočarov-Stančić, Aleksandra
AU  - Lopičić, Zorica R.
AU  - Bodroža-Solarov, Marija I.
AU  - Stanković, Slavica
AU  - Janković, Snežana
AU  - Milojković, Jelena V.
AU  - Krulj, Jelena A.
PY  - 2018
UR  - http://rik.mrizp.rs/handle/123456789/718
AB  - Aflatoxin B1 (AFB1), ochratoxin A (OTA), zearalenone (ZON), deoxynivalenol (DON) and T-2 toxin are the most extensively studied toxic fungal metabolites. Once mycotoxins enter the food/feed production chain keeping their toxic characteristics, it is very difficult to remove or eliminate them. One of promising methods to reduce mycotoxins in contaminated food/feedstuffs is the use of mycotoxin binders. This paper presents the results of in vitro investigations of mineral mycotoxin binders (bentonite - BEN, diatomite - DIA and zeolite - ZEO), and organic mycotoxin binders - agricultural waste materials (Myriophillium spicatum, peach and sour cherry pits). Chemical compositions of the adsorbents have showed that they do not consist of elements toxic to the animals. Inorganic adsorbents (BEN, DIA and ZEO) tested in vitro were better binders of AFB1 (94.97% - 96.90%), while the biosorbents were more efficient in adsorption of OTA (19.98% - 66.66%), ZON (33.33% - 75.00%) and T-2 toxin (16.67% - 50.00%). Inorganic adsorbents and organic waste materials expressed similar binding capacity for DON in vitro, with the exception of M. spicatum that did not at all adsorb this type B trichothecene. Our results indicate that feed contamination with different types of mycotoxins might be diminished by a product that combines different inorganic and organic adsorbents with diverse mycotoxin binding properties.
AB  - Aflatoksin B1 (AFB1), ohratoksin A (OTA), zearalenon (ZON), dezoksinivalenol (DON) i T-2 toksin su najviše izučavani toksični metaboliti gljiva. Kada mikotoksini uđu u proizvodni lanac za hranu/hranu za životinje, zadržavajući svoje toksične karakteristike, teško ih je ukloniti ili eliminisati. Jedna od obećavajućih metoda za smanjenje nivoa mikotoksina u kontaminiranoj hrani/hrani za životinje je korišćenje mikotoksinskih veziva. Ovaj rad predstavlja rezultate in vitro istraživanja mineralnih mikotoksinskih veziva (bentonit - BEN, diatomit - DIA i zeolit - ZEO) i organskih veziva mikotoksina - poljoprivrednog otpadnog materijala (Myriophillium spicatum, koštice breskve i višnje). Hemijski sastavi adsorbenata pokazali su da ne sadrže elemente toksične za životinje. Neorganski adsorbenti (BEN, DIA i ZEO) testirani in vitro bolje su vezivali AFB1 (94,97% - 96,90%), dok su biosorbenti bili efikasniji u adsorpciji OTA (19,98% - 66,66%), ZON-a (33,33% - 75,00% ) i T-2 toksina (16,67% - 50,00%). Neorganski adsorbenti i organski otpadni materijali su pokazali sličan kapacitet in vitro vezivanja DON-a, sa izuzetkom M. spicatum koji uopšte nije adsorbovao ovaj trihotecen tipa B. Naši rezultati koji su prikazani ovde pokazuju da zagađivanje hrane i hrane za životinje različitim vrstama mikotoksina može biti smanjeno dodavanjem preparata dobijenog kombinacijom različitih neorganskih i organskih adsorbenata koji poseduju različite karakteristike vezivanja mikotoksina.
PB  - Univerzitet u Novom Sadu - Naučni institut za prehrambene tehnologije, Novi Sad
T2  - Food and Feed Research
T1  - In vitro removing of mycotoxins by using different inorganic adsorbents and organic waste materials from Serbia
T1  - In vitro uklanjanje mikotoksina korišćenjem različitih neorganskih adsorbenata i organskih otpadnih materijala iz Srbije
VL  - 45
IS  - 7
SP  - 87
EP  - 96
DO  - 10.5937/FFR1802087B
ER  - 

@article{
author = "Bočarov-Stančić, Aleksandra and Lopičić, Zorica R. and Bodroža-Solarov, Marija I. and Stanković, Slavica and Janković, Snežana and Milojković, Jelena V. and Krulj, Jelena A.",
year = "2018",
abstract = "Aflatoxin B1 (AFB1), ochratoxin A (OTA), zearalenone (ZON), deoxynivalenol (DON) and T-2 toxin are the most extensively studied toxic fungal metabolites. Once mycotoxins enter the food/feed production chain keeping their toxic characteristics, it is very difficult to remove or eliminate them. One of promising methods to reduce mycotoxins in contaminated food/feedstuffs is the use of mycotoxin binders. This paper presents the results of in vitro investigations of mineral mycotoxin binders (bentonite - BEN, diatomite - DIA and zeolite - ZEO), and organic mycotoxin binders - agricultural waste materials (Myriophillium spicatum, peach and sour cherry pits). Chemical compositions of the adsorbents have showed that they do not consist of elements toxic to the animals. Inorganic adsorbents (BEN, DIA and ZEO) tested in vitro were better binders of AFB1 (94.97% - 96.90%), while the biosorbents were more efficient in adsorption of OTA (19.98% - 66.66%), ZON (33.33% - 75.00%) and T-2 toxin (16.67% - 50.00%). Inorganic adsorbents and organic waste materials expressed similar binding capacity for DON in vitro, with the exception of M. spicatum that did not at all adsorb this type B trichothecene. Our results indicate that feed contamination with different types of mycotoxins might be diminished by a product that combines different inorganic and organic adsorbents with diverse mycotoxin binding properties., Aflatoksin B1 (AFB1), ohratoksin A (OTA), zearalenon (ZON), dezoksinivalenol (DON) i T-2 toksin su najviše izučavani toksični metaboliti gljiva. Kada mikotoksini uđu u proizvodni lanac za hranu/hranu za životinje, zadržavajući svoje toksične karakteristike, teško ih je ukloniti ili eliminisati. Jedna od obećavajućih metoda za smanjenje nivoa mikotoksina u kontaminiranoj hrani/hrani za životinje je korišćenje mikotoksinskih veziva. Ovaj rad predstavlja rezultate in vitro istraživanja mineralnih mikotoksinskih veziva (bentonit - BEN, diatomit - DIA i zeolit - ZEO) i organskih veziva mikotoksina - poljoprivrednog otpadnog materijala (Myriophillium spicatum, koštice breskve i višnje). Hemijski sastavi adsorbenata pokazali su da ne sadrže elemente toksične za životinje. Neorganski adsorbenti (BEN, DIA i ZEO) testirani in vitro bolje su vezivali AFB1 (94,97% - 96,90%), dok su biosorbenti bili efikasniji u adsorpciji OTA (19,98% - 66,66%), ZON-a (33,33% - 75,00% ) i T-2 toksina (16,67% - 50,00%). Neorganski adsorbenti i organski otpadni materijali su pokazali sličan kapacitet in vitro vezivanja DON-a, sa izuzetkom M. spicatum koji uopšte nije adsorbovao ovaj trihotecen tipa B. Naši rezultati koji su prikazani ovde pokazuju da zagađivanje hrane i hrane za životinje različitim vrstama mikotoksina može biti smanjeno dodavanjem preparata dobijenog kombinacijom različitih neorganskih i organskih adsorbenata koji poseduju različite karakteristike vezivanja mikotoksina.",
publisher = "Univerzitet u Novom Sadu - Naučni institut za prehrambene tehnologije, Novi Sad",
journal = "Food and Feed Research",
title = "In vitro removing of mycotoxins by using different inorganic adsorbents and organic waste materials from Serbia, In vitro uklanjanje mikotoksina korišćenjem različitih neorganskih adsorbenata i organskih otpadnih materijala iz Srbije",
volume = "45",
number = "7",
pages = "87-96",
doi = "10.5937/FFR1802087B"
}

Bočarov-Stančić, A., Lopičić, Z. R., Bodroža-Solarov, M. I., Stanković, S., Janković, S., Milojković, J. V.,& Krulj, J. A.. (2018). In vitro removing of mycotoxins by using different inorganic adsorbents and organic waste materials from Serbia. in Food and Feed Research
Univerzitet u Novom Sadu - Naučni institut za prehrambene tehnologije, Novi Sad., 45(7), 87-96.
https://doi.org/10.5937/FFR1802087B

Bočarov-Stančić A, Lopičić ZR, Bodroža-Solarov MI, Stanković S, Janković S, Milojković JV, Krulj JA. In vitro removing of mycotoxins by using different inorganic adsorbents and organic waste materials from Serbia. in Food and Feed Research. 2018;45(7):87-96.
doi:10.5937/FFR1802087B .

Bočarov-Stančić, Aleksandra, Lopičić, Zorica R., Bodroža-Solarov, Marija I., Stanković, Slavica, Janković, Snežana, Milojković, Jelena V., Krulj, Jelena A., "In vitro removing of mycotoxins by using different inorganic adsorbents and organic waste materials from Serbia" in Food and Feed Research, 45, no. 7 (2018):87-96,
https://doi.org/10.5937/FFR1802087B . .