Comparison of two cold test procedures for seed vigour evaluation of maize inbred lines

Abstract

Cold test (CT) is a valuable method of assessing maize seed vigour. Although widely used CT is not standardized because of variations in CT procedures. The objective of this study was to evaluate seed vigour of 15 maize inbred lines developed at the Maize Research Institute Zemun Polje, using two different substrates (soil and sand) in a severe CT (7.5°C for 10 days followed by 7 days at 20/30 °C). Statistical analysis showed that inbred lines differ significantly in seed vigour, and no difference between two applied substrates in CT. Coefficients of variation were lower in CT with sand (6.05 %), compared to the CT with soil (6.74%) due to variation in soil quality and presence of soil-borne pathogens. Both CT procedures were highly correlated with field emergence. Results of this research indicate that CT with sand is appropriate for testing maize seed vigour, with the potential for standardization.

Vigor semena je veoma važan parametar kvaliteta, jer ukazuje na sposobnost semena da klija u suboptimalnim uslovima (niska temperatura, visoka vlažnost zemljišta itd.). Hladni test je važan metod za utvrđivanje vigora semena kukuruza. Iako je dobar pokazatelj nicanja u polju, i koristi se širom sveta, hladni test nije standardizovan zbog razlika u proceduri (temperatura, vrsta i vlažnost supstrata). Cilj ovog rada bio je ispitivanje vigora semena samooplodnih linija kukuruza primenom dva različita supstrata (zemlja i pesak) u hladnom testu. Za ispitivanje je odabrano 15 samooplodnih linija kukuruza stvorenih u Institutu za kukuruz 'Zemun Polje'. Primenjeni su izrazito stresni uslovi ispitivanja u hladnom testu (10 dana na 7,5°C, a zatim 7 dana na 20/30°C). Statističkom obradom podataka utvrđeno je da su se samooplodne linije značajno razlikovale po vigoru semena tj. tolerantnosti na niske temperature u periodu klijanja i početnog porasta. Sa druge strane nije utvrđena značajna razlika između dva primenjena supstrata u hladnom testu. Prosečna klijavost 15 samooplodnih linija u hladnom testu sa peskom iznosila je 82,2%, a u hladnom testu sa zemljom 80,1%. Koeficijent varijacije je bio niži u hladnom testu sa peskom (6,05%), nego u hladnom testu sa zemljom (6,74%), što se objašnjava variranjem u kvalitetu zemlje i prisustvu zemljišnih patogena. Obe ispitivane procedure su postigle visoku korelaciju sa nicanjem u polju. Rezultati ovih istraživanja ukazuju na mogućnost korišćenja peska kao supstrata u hladnom testu, čime bi se ispitivanje vigora semena kukuruza znatno olakšalo, a ujedno bi se stekli uslovi za standardizaciju hladnog testa.